Kultura i povijest
Prvi dokazi o postojanju praljudi na području Istre datiraju iz razdoblja starijeg paleolitika. Starost kamenog udarača izrađenog rukom pračovjeka procjenjuje se na 2 milijuna do 800.000 godina i pronađen je u blizini Pule, u špilji Šandalja. Nalazi iz razdoblja mlađeg paleolitika (40-10.000 godina) nalaze se na lokalitetima Šandalja II te u Romualdovoj pećini u Limskom kanalu.
Sredinom 2. tisućljeća prije Krista na vrhovima brežuljaka i istaknutim točkama iznad dolina na području cijelog istarskog poluotoka nastaju naselja – gradine. U Istri je zabilježeno više od 400 gradina što ukazuje na veliku naseljenost poluotoka u razdoblju brončanog i željeznog doba. Bile su uglavnom kružnog, elipsoidnog oblika i okružene zaštitnim zidinama.
Kod većih gradina zidine su se kretale u nekoliko pojaseva. Korištena je posebna tehnika gradnje gdje su veliki komadi kamenja slagani bez vezivnog sredstva (suhozid). Stambene kuće bile su osim četverokutnog oblika i kružnog tlocrta te su vjerojatno imale krov od kamenih ploča poput današnjih poljskih kućica (kažuna), što pretpostavlja da se isti oblik gradnje zadržao u Istri neprekinuto od brončanog doba sve do danas.
Rimljani uvode na područje Istre novu organizaciju, provode kao i u cijeloj Europi, prvu urbanizaciju, grade ceste i povezuju gradove čime znatno pomažu razvoju trgovine. Istra je poznata po kvalitetnom kamenolomu što su znali i Rimljani, tako da danas uz cijelu zapadnu obalu Istre vidimo mjesta antičkih kamenoloma odakle su uzimali građu za svoje velebne građevine. I pulski je amfiteatar građen od domaćeg vapnenca.
Upotrebu kamena doveli su Rimljani do savršenstva kroz nov način gradnje, obradu i ukrašavanje kamena. Velike dijelove najboljih zemljišnih posjeda pretvaraju u državne posjede (ager publicus), na koje naseljavaju rimske kolone i umirovljene vojnike-veterane. Mnogi su posjedi pripadali carevima, članovima njihovih obitelji i njihovim prijateljima. Grade ville rusticae, koje služe za stalno stanovanje ili povremeno ljetovanje gospodara te za proizvodnju različitih proizvoda. Niz nalazišta, a u Istri je zabilježeno gotovo 300 antičkih lokaliteta, govori o postojanju različitih radionica: za pečenje gline i izradu lončarskih proizvoda, za izradu i bojenje tkanine, ciglane, radionice amfora od kojih je ona u Červaru kod Poreča izrađivala amfore čak i za potrebe careva.
Više od pet stoljeća rimske vladavine prekinule su barbarske invazije i selidbene struje germanskih Gota koji konačno 476. godine ruše već uzdrmano Zapadno Rimsko Carstvo. Međutim, nakon 30-tak godina, Justinijan, car Istočnog Rimskog Carstva, obnavlja imperij, a bizantska će se vlast u Istri održati do 751. godine. Na osvajačkom putu od Carigrada do Ravenne u sjevernoj Italiji, gdje uspostavlja novu zapadnu prijestolnicu 535. godine, podiže niz monumentalnih građevina, a jedna od najljepših nalazi se upravo na istarskom poluotoku u Poreču.
U prvim stoljećima ranog srednjeg vijeka u Istru prodiru razna barbarska plemena. Dok su Avari i Langobardi vršili kraće upade i uglavnom se nisu zadržali u Istri, Slaveni su se proširili po čitavom poluotoku i zaposjeli mnoge dijelove njegove unutrašnjosti.
Godine 788. Istra ulazi u sastav Franačke države koja uvodi feudalni sistem, potiče naseljavanje Slavena, često na zemljišna područja u vlasti gradova. Time gradovi gube svoju samoupravu (naslijeđenu još iz rimskog razdoblja), te slabe, a istodobno jača moć Crkve na koju se vlast Karla Velikog posebno oslanjala.
